Domaći filmovi koje biste trebali da obnovite!

Pozdrav svima!

Da se pozabavim pitanjem domaćih filmova inspirisala me knjiga Stiven Džej Šnajdera " 1001 film koji moraš da pogledaš prije nego umreš". U ovoj knjizi se pominje nekolicina domaćih filmova (EX YU ). Možemo slobodno konstatovati da je jugoslovenska kinematografija bila na zavidnom nivou. Nakon raspada Jugoslavije film je krenuo niz brdo. Međutim, izdvojila bih bosansku i hrvatsku filmsku scenu, koje i dalje imaju nešto kvalitetno da pruže publici. Ostale EX YU države se ne mogu baš pohvaliti kvalitetom filmskog sadržaja, iako i tamo zna da bude ponešto vrijedno pažnje (naprimjer Rekvijem za gospodju J, reditellja Bojana Vuletića (Srbija)).

Nego da pređemo na stvar, obnovite:

1. Maratonci trče počasni krug (1982), reditelj Slobodan Šijan

Maestralan scenario čiji je autor čuveni Dušan Kovačević, kojem dugujemo ogromnu zahvalnost jer je toliko dao sedmoj umjetnosti.  Čuvene Topaloviće igraju najveći među najvećima poput Zorana Radmilovića, Pavla Vuisića, Bate Stojkovića, Mije Aleksića, Bogdana Diklića, Milivoja Tomića, Seke Sablić i drugih. Svi oni izgovaraju neke od  kultnih replika, poput ; " Žao mi je što ste moji, a ne deca nekog mog neprijatelja. Ko je vas poznavao, ni pakao mu neće teško pasti." koju izgovara Milutin (Pavle Vuisić). Maratonci po mišljenju mnogih predstavljaju alegoriju raspada Jugoslavije i Titove smrti, da li je to tako prosudite sami. 

ZANIMLJIVOST: "Budući da je bio u zavadi s njim tokom snimanja, Pavle Vuisić je dasku-rekvizit, zasečenu na jednom kraju da lakše pukne, okrenuo naopako i raspalio Batu Stojkovića po leđima iz sve snage."

*****

2. Ko to tamo peva (1980), reditelj Slobodan Šijan

Opet čuveni dvojac Šijan i Kovačević, koji su zajedničkim snagama ostavili neizbrisiv trag na jugoslovensku (srpsku) kinematografiju. Ko to tamo peva je još jedan od naših kultnih filmova, ali sigurno i jedan od onih koje nijesmo odavno sjeli da pogledamo. Na Kanskom filmskom festivalu film dobija nagradu publike, dok Aleksandar Berček, tada jako mlad, uzima nagradu za najbolju sporednu mušku ulogu na filmskom festivalu u Puli,a Šijan uzima specijalnu nagradu žirija na Montrealskom filmskom festivalu.  Film je sniman sa mnogim poteškoćama i sa jako malo novca, na prirodnom osvjetljenju, ali uprkos svemu tome na mnogim anketama proglašavan je najboljim domaćim filmskim ostvarenjem XX vijeka.  Nemoguće je pričati o Ko to tamo peva, a ne pomenuti čuveni muzički intermeco, autora Vokija Kostića.

ZANIMLJIVOST: Zbog nacionalne žalosti nije snimljena scena sa odbjeglim cirkuskim životinjama nakon bombardovanja (pravi "glumci" iz beogradskog Zoo-vrta), što je kasnije upotrijebio Kusturica u Podzemlju (1995).

*****

3. Podzemlje (1995), reditelj Emir Kusturica

Podzemlje je 167- minutna (skraćena za američku distribuciju)filmska satira o bivšoj Jugoslaviji od Drugog svetskog rata do postkomunističkih devedesetih. Film koji je Kusturica radio sa koscenaristom Dušanom Kovačevićem po njegovom romanu " Bila jednom jedna zemlja" i komadu "Proleće u januaru", dok muziku potpisuje Goran Bregović. Posebno su zapažene uloge Mikija Manojlovića i Lazara Ristovskog. Kusturica je osvojio Zlatnu palmu u Kanu 1995.god.

Nastaviće se!

Pozdrav!