Čarls Bukovski - Poezija

BEZ  SNOVA

Stare sjedokose kelnerice po kafeima

u noći odustale su,

i dok koračam niz pločnike svjetlosti

i gledam u prozore staračkih domova

vidim da toga više nema u njima.

Gledam ljude po klupama u parku,

i vidim po tome kako sjede i gledaju

da je iščezlo.

Gledam ljude koji voze

i vidim po tome kako voze svoja kola

da niti vole niti su voljeni,

niti više mare za seks,

sve je zaboravljeno kao neki stari film.

Gledam ljude u robnim kućama i

samoposlugama

dok se kreću među rafovima kupujući

stvari

i vidim po tome kako im stoji odjeća,

i po načinu na koji hodaju,

i po izrazu njihovih lica i očiju

da im nije stalo ni do čega,

i da ničemu nije stalo do njih.

Vidim na stotine ljudi dnevno

koji su sasvim odustali.

Ako odem na hipodrom ili na stadion

vidim hiljade koji ne osjećaju ništa ni

za koga,

i niko ne osjeća za njih.

Na sve strane vidim one koji ne žude ni

za čim osim za hranom, krovom i odjećom,

usredsređeni samo na to,

bez snova.

Ne shvatam zašto ovi ljudi ne iščeznu,

ne shvatam zašto ovi ljudi ne izdahnu,

zašto ih oblaci ne usmrte,

zašto ih psi ne usmrte,

zašto ih cvjetovi i djeca ne usmrte,

ne shvatam.

Biće da su već mrtvi,

pa ipak ne mogu da se naviknem na

 njihovo postojanje,

jer toliko ih je mnogo.

Svakoga dana, svake noći sve ih je više,

u metrou, u zgradama, u parkovima.

Oni ne osjećaju užas što ne vole

 ili što nisu voljeni.

Toliko, toliko, toliko mojih bližnjih.

****************************************************

 NE SVRAĆAJTE, ALI AKO VEĆ SVRATITE... 

Da, naravno, biću tu ako nijesam napolju

ne kucajte ako su svjetla pogašena

ili ako čujete glasove ili

možda čitam Prusta

ako neko proturi Prusta ispod mojih vrata

ili neku od njegovih kostiju za moju čorbu

i ne mogu da vam zajmim novac ni

telefon

ili ono što je ostalo od mojih kola

mada možete dobiti novine od juče

staru košulju ili sendvič sa salamom

ili prespavati na kauču

ako ne vrištite noću

i možete da pričate o sebi

to je tako normalno;

teška vremena pritiskaju sve nas

osim što se ja ne trudim da stvorim porodicu

da pošaljem djecu na Harvard

ili kupim lovište,

ne ciljam visoko

samo pokušavam da ostanem živ

još malo,

i zato, ako ponekad kucate

i ja se ne javim

a unutra nema žene

možda sam slomio vilicu

i tražim neku žicu

ili lovim leprtire u

mojim tapetima,

mislim, ako se ne javim

nijesam se javio, a razlog je

što još nijesam spreman da vas ubijem

ili vas zavolim, ili vas čak prihvatim

to znači da ne želim da razgovaram

zauzet sam, lud sam, milo mi je

ili možda pletem omču;

i zato, ako su svjetla čak i upaljena

i čujete zvuke

kao disanja ili molitve ili pjevanja

radija ili kotrljanja kockica

ili kucanja na mašini -

odlazite, nije pravi dan,

noć, čas;

to nije ignorisanje neučtivosti,

ne želim da ikoga povrijedim, čak ni bubu

ali ponekad skupljam dokaze one vrste

za koju treba malo razvrstavanja,

a vaše plave oči, recimo plave

i vaša kosa, ako je imate

ili vaše misli - one ne mogu da uđu

dok uže nije isječeno ili vezano u čvor

ili dok se ne obrijem u

novim ogledalima, dok svijet

ne stane ili se otvori

Ne svraćajte, ali ako već svratite...

Čarls Bukovski