Poezija Branka Miljkovića i sunčan dan
Pozdrav ljubiteljima sunca u novembru i poezije!
Kako današnje poslijepodne provodim u kući, trudim se da ga iskoristim kako valja.... Bacih se na prelaganje knjiga i među istim ugledah Unireksovo izdanje zbirke poezije Branka Miljkovića, automatski mi se popravio dan. U Crnoj Gori, odakle vam pišem, skoro je nemoguće dokopati se Brankove zbirke pjesama. Moje izdanje je iz 1997.god.(štampano kad sam ja imala pet godinica), nije baš obimno, ali kako se kod nas kaže, "bolje išta, nego ništa"! Evo vam jedna Miljkovićeva pjesma:
Ravijojla
"tužna vila nije sjena puka"
Tin
Tvoje je srce uzrok dana i noći
Vrijeme slično suncu dubokom i prazni
Zabranjeni slavuji slavni al' bez noći
Tvoje je srce uzrok dana i noći
Da sve što prodje vrati se po kazni
Tužna posestrimo čemera i bune
Pelen je jedini lek i gorka nega
Srcu još gorčem što se tobom kune
Tužna posestrimo čemera i bune
Jetkih mudraca s izmišljena brega
Tvoje je srce u drugima ti samo pevaš
I tvoja ih praznina sve više očarava
Oproštena im oporost dospeva
Tvoje je srce u drugima dok pevaš
O iskri iskrenoj koja očajava
U taštom predelu kome odolevaš
U jednom intervjuu Radeta Šerbedžije, čula sam da mu je omiljeni pjesnik upravo Miljković. Svi ćemo se sjetiti Šerbedžijinog recitovanja pjesme Uzalud je budim i sve će nam biti jasno.
Ja predlažem da se čovjek barem tri puta sedmično časti poezijom, dobro je za dušu i srce. Ja sam se danas počastila Miljkovićem i odlučila da to podijelim sa vama!
Comments
Post a Comment